Prva hrvatska čitaonica na Braču, među prvima u Dalmaciji, osnovana je u rujnu 1868. u Pučišćima pod imenom "Hrvatski skup", a na inicijativu tadašnjeg pučiškog župnika don Petra Lukšića i glavara pučiškog Mihovila Mora. Kao kulturno-prosvjetna ustanova, čitaonica je bila ishodište nacionalnog duha, mjesto gdje se širila svijest o nacionalnoj samosvojnosti i identitetu te hrvatskom jeziku u vrlo nepovoljnim političkim prilikama.

Moto čitaonice bio je i ostao: "Česta kaplja kamen dube". Neposredno nakon osnivanja "Hrvatski skup" je, navodi povjesničar D. Vrsalović u knjizi «Povijest otoka Brača», «sabrao 200 članova koji su imali na raspolaganju 7 hrvatskih novina, 6 talijanskih, 1 englesku, 2 njemačke i podosta ostalih knjiga beletrističkog karaktera.»

Na temeljima te čitaonice 1988. pokrenuta je novoosnovana Narodna knjižnica "Hrvatski skup". Odlukom Općinskog vijeća Pučišća, od 1. siječnja 2004. godine (15 godina od svečanog osnivanja), Narodna knjižnica "Hrvatski skup" Pučišća je samostalna ustanova, a do tada je bila dio Centra za kulturu Brač.

Knjižnica raspolaže s preko 14500 svezaka knjiga, grafičkih mapa, rukopisa i inih publikacija.