Gornji Humac je jedno od najstarijih i u prošlosti najistaknutijih bračkih naselja. Prvi se put spominje 1250. god pod hrvatskim imenom Hlmčane (ljudi koji žive na Humu).
Gornji Humac je vjekovno stočarsko-težačko naselje, gdje se stanovništvo bavilo i bavi sječom i prodajom drva, uzgojem pčela, te stočarstvom. Na bračkim visoravnima, osobito na području G. Humca gdje ima dosta kiše i u ljetnom razdoblju, raste tijekom cijele godina trava nužna za ispašu velikog broja ovaca. Kada je Plinije Stariji pisao o Braču glasovitom po uzgoju koza, A. Fortis hvalio brački sir i meso bračkih jarića, za vjerovati je da su obojica mislila na gornjohumački kraj.
Starina i zanačaj toga mjesta općine Pučišća nekako su tajnovito skrivena u starim mirima ovoga mjesta. Ovdje na prostoru oko srednjovjekovnih naselja Dubravice, Graca, Mošuja, Pothuma i Straževnika zbivala se najranija hrvatska povijest na otoku.
Selo je smješteno na blagim prisojnim obroncima, razvučena tipa, karakteristična za stočarska naselja Brača.
Ako pođete stramputicom mimo krške jame Gustrišice (frust=kamen) do srednjovjekovnih naselja Mošuja i Dubravice s urušenim suhozidima njihovih kućeraka i torova, živo možete predočiti prvotne nastambe «u mrtvo», koje su vjekovi raznijeli u obližnje ogradne gomile.
Nigdje na Braču nisu pretpovijesne gomile tako brojne kao na ovim vršinama.
Brojni su spomenici spomena vrijedni. Posebno Gospina crkvica na groblju, koja je u svom starijem dijelu predromaničke gradnje. U crkvici se nalazi kameni triptih, koji predstavlja Bogorodicu s Djetetom u sredini, a sa strane su sv. Petar i sv. Ivan, najvjerojatnije potekao iz majstorske radionice Nikole Firentinca (XV. st.). Također je u ovoj crkvi zanimljiva ograda od kovana željeza raritetno djelo umjetničkog obrta u Dalmaciji.
Najistaknutija građevina u Gornjem Humcu jest župna crkva sv. Nikole na humačkoj pjaci, koja svoja barokna obilježja dobiva u XVII.-XVIII. stoljeću.
Vrijedno je u njoj spomenuti triptih Bogorodice s Djetetom, sv. Mihovila s vagom koji ubija zmaja i sv. Nikole velikoga Jurja Dalmatinca koji se nalazi na južnom zidu crkve.
Ovo je mjesto puno ožiljaka vremena. Drugi svjetski rat je ostavio neizbrisive ožiljke.
Može se reći da je Gornji Humac doslovno kao feniks iznikao iz vlastitoga pepela. Danas, prepun ambijentalnih konoba i gostionica, ovaj starac kao da uči kako se to punim plućima živi.